Loading...

Dijabetes - "Tihi ubica sa kojim se živi"

Oct 03, 2018.

Dijabetes - "Tihi ubica sa kojim se živi"


Šećerna bolest ili dijabetes, poremećaj je povećavanja nivoa šećera u krvi, koji se javlja kada gušterača prestane potpuno ili djelimično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju ćelije ne dobivaju hranu potrebnu za život. Šećerna se bolest u početku liječi tabletama i dijetom, a kasnije i injekcijama hormona inzulina. Bolest je nasljedna, a vjerovatnoća da će je osoba dobiti (50%) povećava se ako je osoba pretila.

 

Znaci šećerne bolesti su:

  • često i obilno mokrenje (poliurija)
  • stalni osjećaj gladi (polifagija)
  • umor/slabost
  • zamagljen vid
  • žeđ (polidipsija)
  • naglo mršavljenje
  • ponavljane, česte infekcije

 

Tipovi šećerne bolesti

Najrasprostranjeniji su Tip 1 i Tip 2 dijabetesa, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica.

 

Tip 1 šećerne bolesti

  • Nekad nazivan inzulin-ovisni tip šećerne bolesti u kojem je životno potrebno u organizam unositi inzulin.
  • Ovaj tip bolesti razvija se kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom.
  • Češće se javlja u djece i adolescenata, ali može se pojaviti i u odraslih.
  • Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih.

Nastanak tipa 1 šećerne bolesti obično je iznenadan i dramatičan.

 

Tip 2 šećerne bolesti

  • Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu.
  • Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati dovoljnu količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom.
  • Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba.
  • Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.

 

Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes je naziv za hiperglikemiju otkrivenu kod trudnice koja do tada nije bolovala od šećerne bolesti, a hiperglikemija prestaje nakon trudnoće. Ako hiperglikemija traje i nakon poroda tada se u trudnoći radilo o novootkrivenoj šećernoj bolesti.

 

Dijagnostika

Dijabetes mellitus karakteriziran je rekurentnom ili perzistentnom hiperglikemijom, te se dijagnosticira demonstriranjem jednog od sljedećeg:

  • nivo glukoze u krvi (GUK) veća je od 7,0 mmol/L na tašte;
  • GUK (glukoza u krvi) je veća od normalne vrijednosti dva sata nakon uzimanja 75 g glukoze oralno (OGTT). Dva sata je vrijeme koje je potrebno zdravoj gušterači da proizvede dovoljno inzulina, koji će pak, svu raspoloživu glukozu transportovati u ćelije. Tako da je očekivana vrijednost GUK dva sata nakon opterećenja šećerom do 7,0 mmol/L.
  • glikozilirani hemoglobin (HbA1C) veći od 6,5%. Nivo glikoliziranog hemoglobina predstavlja prosječnu vrijednost šećera u krvi u protekla tri mjeseca.Dijabetičarima tipa 1 vrijednosti HbA1c treba raditi svaka tri mjeseca, dok dijabetičarima tipa 2 sa ustaljenim, dobro regulisanim vrijednostima GUK-a, dva puta godišnje.

Lažno visoke vrijednosti HbA1C javljaju se kod zatajenja bubrega (urea inferira sa analizom), u stanjima sa niskim vrijednostima eritrocita (npr.anemija zbog manjka željeza, folata ili vitamina B12) kao i kod visokih vrijednosti alkohola u krvi.

Lažno uredne vrijednosti se mogu javiti u stanjima kao što su hemolitička anemija i hemoglobinopatija.

      

Liječenje

U liječenju šečerne bolesti posebno mjesto zauzima edukacija, samopraćenje i samozbrinjavanje. Bolest se liječi pravilnom prehranom i tjelovježbom, nakon čega nastupa liječenje lijekovima (antidijabeticima). Liječenje šećerne bolesti je kompleksan proces koji uključuje tim ljekara zajedno sa pacijentom. Počev od endokrinologa (dijabetologa), nutricioniste, neurologa, oftalmologa, porodičnog ljekara,i naravno,uloga laboratorije bez koje bi dijagnostikovanje i praćenje toka bolesti bilo nemoguće. Ukoliko se ne liječi pravilno, ova podmukla bolest može ostaviti trajne posljedice na mnoge organe i organske sisteme (kardiovaskulne, oftalmološke, nefrološke, neurološke komplikacije). Da se to ne bi desilo, redovna kontrola, samodisciplina u higijensko-dijetetskom smijeru i tjelesnoj aktivnosti, te redovne kontrole kod navedenih specijalista, dijabetes čine „hroničnom bolešću sa kojom se živi“.

 

Koje su mjere prevencije?

Trenutno se šećerna bolest tip 1 ne može prevenirati, dok zdrave prehrambene navike, tjelesna aktivnost i održavanje poželjne tjelesne težine mogu smanjiti rizik obolijevanja od šećerne bolesti tip 2. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za šećernu bolest redovita šetnja najmanje 30 minuta dnevno može smanjiti rizik od šećerne bolesti tip 2 za 35-40%.