Značaj primjene Optičke koherentne tomografije u dijagnostici glaukoma – Mr. med. sc. Jasmin Zvorničanin, dr. med., spec. oftalmologije

Značaj primjene Optičke koherentne tomografije u dijagnostici glaukoma - Mr. med. sc. Jasmin Zvorničanin, dr. med., spec. oftalmologije

Značaj primjene Optičke koherentne tomografije u dijagnostici glaukoma – Mr. med. sc. Jasmin Zvorničanin, dr. med., spec. oftalmologije

Optička koherentna tomografija (eng. Optical Coherence Tomography – OCT) predstavlja dijagnostičku metodu koja omogućava sagledavanje poprečnih presjeka unutrašnjih struktura tkiva  u visokoj rezoluciji. Kada se snop svjetlosnih talasa usmjeri ka oku, on se odbija od graničnih površina različitih tkiva i rasipa na različit način od tkiva različitih optičkih karakteristika.

Ove metoda je zasnovana na primjeni koherentne interferometije svjetlosnih talasa, odnosno mjerenju vremena kašnjenja i dodatanoj analizi promjena u intenzitetu i talasnoj dužini reflektovanih svjetlosnih talasa od unutrašnjih struktura oka. Radi se o potpuno bezbolnoj, neinvazivnoj, nekontaktnoj metodi koja ne šteti oku, a daje pouzdane snimke svih slojeva mrežnice i omogućavaju preciznu in vivo analizu tkva mrežnice i optičkog nerva.

Optička koherentna tomografija (OCT) je korisna za dijagnozu mnogih oboljenja oka, uključujući: rupu u makuli (eng. macular hole), makularne nabore (eng. macular pucker), otok makule različitog porijekla, senilnu degeneraciju makule (eng. age related macular degeneration – ARMD), glaukom, centralnu seroznu horio-retinopatiju (CSHR), dijabetičku retinopatiju i pre-retinalne membrane (eng. epiretinal membrane – ERM).

Glaukom i optička koherentna tomografija

Glaukom predstavlja multifaktorijalnu optičku neuropatiju koju karakteriše progresivan gubitak ganglijskih ćelija u mrežnici, a koje rezultira ireverzibilnim gubitkom vida. Gubitak ganglijskih ćelija rezultira morfološkim promjenama na optičkom nervu koje odgovaraju karakterističnim funkcionalnim promjenama u vidnom polju (VP). Gubitak vida je ireverzibilan, stoga rana dijagnoza ovog oboljenja predstavlja imperativ!

Savremena dijagnostika glaukoma počiva na tradiocionalnim metodama kao što su: određivanje vidne oštrine, tonometrija – mjerenje intraokularnog pritiska (aplanaciona, identaciona, beskontaktna), gonioskopija – procjena izgleda komornog ugla, pahimetrija – mjerenje debljine rožnice (optička, ultrazvučna, OCT, pentacam), klinički pregled očnog dna i procjena izgleda optičkog nerva (oftalmoskopija, pregled stereoskopskih slika očnog dna) i vidno polje – procjena funkcionalnog stanja vidnog sistema (kinetičko i statičko).

Optička koherentna tomografija omogućava objektivno mjerenje različitih parametara unutar oka, odnosno omogućava procjenu stepena morfološkog oštećenja. Standardna definicija glaukoma kao oboljena koje karakterizira trijas: povišen intraokularni pritisak, propoadanje optičkog nerva i karakterističan nalaz u vidnom polju, gotovo da je napuštena. U novije vrijeme dijagnostikovan je veliki broj pacijenata sa normalnim vrijednostima intraokularnog pritiska koji imaju karakteristična oštećenja optičkog nerva i vidnog polja – glaukom niskog pritiska (eng. low-tension glaucoma).

Novija istraživanja su potvrdila da morfološke promjene u strukturi mrežnice i optičkog nerva prethode funkcionalnim promjenama u vidnom polju. Stoga primjena SD-OCT u procjeni stepena glaukomskog oštećenja je sve više raširena i zapravo predstavlja zlatni standard u praćenju i diganostici ovih pacijenata. Ovo je naročito važno kod mlađih pacijenata koji pokazuju naznake promjena koje još uvijek nisu vidljive u vidnom polju i kod pacijenata sa low-tension glaukomom.

Piše: Mr. med. sc. Jasmin Zvorničanin, dr. med., spec. oftalmologije